Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, ponovo je u žiži javnosti, ali ne zbog državničkih odluka, već zbog objave na Instagramu – porodičnog ručka sa roditeljima. Dok se zemlja bori sa političkom krizom i protestima, ovaj video “običnog čoveka” izaziva pitanje: da li je to stvarnost ili još jedan marketinški trik? Da li je to iskrena želja da se pokaže bliskost sa narodom, ili perfidni pokušaj da se skrene pažnja sa gorućih problema?
U trenutku rastućeg nezadovoljstva, političkih previranja i socijalnih nemira, Vučić, kao i mnogi autokratski lideri pre njega, poseže za oprobanim trikom – predstavljanjem sebe kao “jednog od nas”. Ideja porodičnog ručka, na prvi pogled nevina, postaje oružje u borbi za očuvanje vlasti. Ali, da li građani Srbije zaista kupuju ovu predstavu? Da li su spremni da zaborave korupciju, gušenje medija i urušavanje institucija zarad slike toplog porodičnog ognjišta?
Manipulacija javnosti?
Vučićeva potreba da se prikaže kao čovek iz naroda, dok istovremeno kontroliše sve poluge vlasti, predstavlja opasnu igru sa javnim mnjenjem. Dok se on fotografiše sa roditeljima, Srbija tone u sve dublju krizu, a građani se suočavaju sa siromaštvom, nepravdom i beznađem.
Nije tajna da populistički lideri često koriste slične strategije kako bi se približili biračima. Međutim, iza ove fasade “običnog čoveka” krije se opasna tendencija – umanjivanje značaja institucija, ignorisanje problema i koncentracija moći u rukama jednog čoveka.
Vučić “Običan Čovek”, dakle, nije samo pitanje marketinga ili imidža. To je pitanje demokratije, odgovornosti i budućnosti Srbije. Građani moraju da prepoznaju ovu igru i da se odupru manipulaciji. Samo tako mogu da sačuvaju svoje pravo na slobodu, pravdu i dostojanstven život.
Politički teatar: Vučić i uloga “ugroženog sina”
U političkom spektru Srbije, Aleksandar Vučić igra višestruke uloge – od strogog državnika do brižnog sina. Nedavna objava o porodičnom ručku sa roditeljima, koju je podelio na svom Instagram profilu, izazvala je lavinu komentara i otvorila pitanje o autentičnosti njegovog imidža “običnog čoveka”. Dok se zemlja bori sa političkim previranjima i socijalnim nemirima, ovaj potez mnogi vide kao još jedan pokušaj manipulacije javnim mnjenjem.
Ovakve objave nisu novost u svetu politike. Lideri širom sveta koriste društvene mreže kako bi se približili građanima i prikazali svoju ljudsku stranu. Međutim, u Vučićevom slučaju, ovakvi potezi često izazivaju sumnju i kritiku. Dok se on fotografiše sa roditeljima, građani se pitaju da li je to iskrena slika ili samo još jedan marketinški trik.
Politički analitičar Dragomir Anđelković ističe da Vučić kombinuje “propagandni rad” sa “srceparajućim pokušajima izazivanja sažaljenja”. On smatra da predsednik, kad god se nađe u problemu, pribegava “degutantnoj patetici” i ističe svoj topli odnos sa roditeljima, predstavljajući ih kao žrtve “obojenih sila”.
Između “običnog čoveka” i svemoćnog lidera
Vučićeva strategija “običnog čoveka” je u suprotnosti sa njegovim imidžom svemoćnog lidera koji kontroliše sve aspekte društva. Dok se on predstavlja kao blizak narodu, kritičari ističu da je reč o čoveku koji guši medijske slobode, urušava institucije i toleriše korupciju.
Miroslav Parović, lider Narodnog slobodarskog pokreta, smatra da su ovakve objave posledica odluke Vučićevog marketinškog tima, koji želi da ga prikaže kao “normalnog čoveka”. Međutim, on ističe da sve što Vučić radi “ne deluje baš prirodno i normalno”, pa se zato pribegava “emocionalnoj manipulaciji sa roditeljima”.
Sličnog mišljenja je i Srđan Milivojević, predsednik Demokratske stranke, koji ocenjuje da je ono što Vučić radi sa svojim roditeljima njegova privatna stvar, ali da postoje informacije od javnog značaja koje bi bilo “prikladnije da objavljuje u ovom trenutku”.
Cena “običnosti”: korupcija i pogibije
Dok Vučić gradi imidž “običnog čoveka”, Srbija se suočava sa ozbiljnim problemima. Korupcionaške afere, pogibije i urušavanje institucija su samo neki od izazova sa kojima se suočavaju građani. Srđan Milivojević ističe da bi Vučić trebalo da objasni ko je odgovoran za “pogibiju 15 ljudi u Novom Sadu i korupcionaške afere koje vode u smrt”.
Ovakve optužbe otvaraju pitanje o odgovornosti političara i o ceni “običnosti” u zemlji u kojoj vladaju korupcija i bezakonje. Da li je dovoljno da se lider fotografiše sa roditeljima, dok istovremeno njegovi saradnici kradu i ubijaju?
Bezbednost kao prioritet: mere zaštite predsednika
U jeku političkih previranja i socijalnih nemira, pitanje bezbednosti predsednika postaje sve važnije. Nakon incidenta sa gumom na Vučićevom automobilu, specijalna jedinica Kobre odlučila je da podigne nivo zaštite na najviši mogući nivo.
Premijer u ostavci Miloš Vučević poručuje da treba pojačati mere bezbednosti predsednika, dok ministar odbrane Bratislav Gašić ističe da su mere zaštite uvek na najvišem nivou i da se usklađuju u zavisnosti od potreba i procena.
Međutim, ovakve mere izazivaju i kritiku. Da li je zaista neophodno da se predsednik štiti kao da je u ratnoj zoni, dok istovremeno građani žive u strahu od kriminala i nasilja?
Odgovornost i budućnost Srbije
Vučić “Običan Čovek” je kompleksna tema koja otvara brojna pitanja o politici, liderstvu, odgovornosti i budućnosti Srbije. Građani moraju da prepoznaju manipulaciju, da se odupru lažnom imidžu i da zahtevaju odgovornost od svojih lidera. Samo tako mogu da sačuvaju svoje pravo na slobodu, pravdu i dostojanstven život.
Vreme je da se prestanemo baviti Vučićevim ručkom i okrenemo se rešavanju stvarnih problema. Srbija zaslužuje bolje – zemlju u kojoj vladaju pravo i pravda, a ne populizam i demagogija. Potrebna je lustracija, promena sistema i smena generacija. Samo tako se može stvoriti prosperitetna, srećna i moderna građanska Srbija.
Ne dozvolimo da nas ovo zavara!
Ne dozvolimo da nas Vučićeva slika “običnog čoveka” zavara. On nije jedan od nas, već je deo sistema koji nas ugnjetava. Ne dozvolimo da nas njegova patetika umiri, već zahtevajmo odgovornost za sve zločine i korupcionaške afere. Ne dozvolimo da nas njegova lažna obećanja zavedu, već se borimo za bolju budućnost.
Podignite svoj glas, pridružite se protestima, podržite nezavisne medije i borite se protiv korupcije. Samo tako možemo da oslobodimo Srbiju od okova autokratije i da stvorimo zemlju u kojoj će vladati pravo i pravda. Vreme je za delovanje! Vreme je za promene!