Skupština Srbije: arena nasilja i bezumlja
Danas smo svedoci sramotnog čina nasilja u skupštini Srbije. Poslanici, ti “uvaženi” predstavnici naroda, zamenili su argumente dimnim bombama i bakljama. Razumem ja frustraciju, razumem revolt, ali ovakvo ponašanje je nedopustivo i predstavlja direktan napad na same temelje demokratije. Da li su ovo ljudi kojima želimo da poverimo budućnost naše zemlje? Da li je ovo način da se rešavaju političke nesuglasice? Pitam se, da li su ti ljudi uopšte svesni težine svojih postupaka ili su se pretvorili u razularenu hordu koja je spremna na sve zarad ostvarenja svojih uskih političkih ciljeva?
Moždani udar poslanice Jasmine Obradović je tragična posledica ovog divljaštva. Nadam se da će se oporaviti, ali njena nesreća treba da bude opomena svima onima koji misle da se politika vodi pesnicama, bombama i mržnjom. Povređene poslanice Jasmina Karanac i Sonja Ilić, trudna u osmom mesecu, su još jedna žrtva ove političke nekulture. Zamislite samo strah i stres koji su preživele. To je apsolutno neprihvatljivo i zahteva najoštriju osudu.
Ovakvo ponašanje poslanika, pored toga što je opasno i protivzakonito, šalje katastrofalnu poruku javnosti, a posebno mladima. Ako ljudi koji bi trebalo da budu uzor rade ovakve stvari, šta onda možemo da očekujemo od ostalih građana? Da li nas ovo vodi u anarhiju i haos?
Umesto da rade u interesu građana, poslanici se bave ličnim obračunima i demonstracijom sile. To je apsolutno neprihvatljivo i zahteva najoštriju osudu. Narod je umoran od ovakvog ponašanja političara i želi da vidi promene. Želi da vidi ljude koji su spremni da rade za opšte dobro, a ne samo za sopstvenu promociju i bogaćenje.
Dodikove besramne pohvale Vučiću: saučesništvo u propasti
Milorad Dodik, večiti apologeta Aleksandra Vučića, ne propušta priliku da izrazi svoju ‘podršku’ predsedniku Srbije i njegovim tzv. institucijama. Njegova osuda ‘nasilnog pokušaja rušenja institucija’ je licemerna i predstavlja još jedan u nizu njegovih pokušaja da se dodvori Vučiću i obezbedi sebi politički opstanak.
Dodikova izjava da su incidenti u skupštini deo ‘obojene revolucije’ je smešna i neozbiljna. On očigledno ne razume da je pravi problem u Srbiji korupcija, nepotizam, autokratija i gušenje sloboda. Građani su nezadovoljni stanjem u zemlji i žele promene, a to nije nikakva ‘obojena revolucija’, već izraz demokratske volje naroda.
Dodik, kao neko ko i sam vlada na autoritaran način u Republici Srpskoj, nema moralno pravo da deli lekcije drugima o demokratiji i vladavini prava. Njegova podrška Vučiću je zapravo podrška jednom režimu koji se sve više udaljava od evropskih vrednosti i koji gazi ljudska prava i slobode.
Ovakvi političari, koji su spremni na sve zarad vlasti i ličnog interesa, su najveća pretnja budućnosti Srbije i regiona. Oni se drže zajedno jer dele iste vrednosti – korupciju, autokratiju i prezir prema narodu. Moramo im se suprotstaviti svim demokratskim sredstvima i sprečiti ih da nastave da uništavaju naše društvo.
Blokada škola i fakulteta: obrazovanje kao kolateralna šteta
Blokada škola i fakulteta u Srbiji je alarmantna situacija koja ugrožava budućnost naše dece i cele nacije. Pravo na obrazovanje je osnovno ljudsko pravo i ne sme biti talac političkih sukoba i manipulacija.
Tvrdnje Večernjih novosti da studenti moraju da se vrate u amfiteatre do 17. marta kako bi se izbeglo propadanje školske godine zvuče kao prazna pretnja. Umesto da se bave rešavanjem problema, vlasti pokušavaju da uplaše studente i nateraju ih da odustanu od svojih zahteva.
Pitam se, zar nikome nije stalo do obrazovanja? Zar su političke igre važnije od budućnosti naše dece? Ne razumem kako neko može da bude toliko neodgovoran i da dopusti da se ovakva situacija nastavi.
Vreme je da se svi akteri uključe u dijalog i pronađu rešenje koje će omogućiti nesmetano odvijanje nastave. Studenti moraju da se vrate u klupe, a profesori da nastave da prenose znanje. U suprotnom, posledice će biti katastrofalne.
Predstojeća sednica Skupštine Srbije: vučićeva predstava se nastavlja
Predstojeća sednica skupštine Srbije je još jedna prilika za Aleksandra Vučića da demonstrira svoju moć i kontrolu nad institucijama. Glasine da Vučić i Vlada neće dati ostavke uprkos pritiscima su očekivane i pokazuju da je režim spreman na sve da očuva vlast.
Opozicija, iako podeljena i slaba, mora da iskoristi ovu sednicu da iznese svoje argumente i razotkrije kriminal i korupciju u vlasti. Građani moraju da čuju istinu i da shvate da je jedini način da se Srbija izvuče iz krize smena ovog režima.
Međutim, sumnjam da će se nešto značajno promeniti. Vučić kontroliše medije, pravosuđe i policiju i spremni su da upotrebe silu da uguše svaki pokušaj otpora. Bojim se da nas očekuje još jedna predstava u kojoj će Vučić glumiti žrtvu i pokušati da ubedi narod da je on jedini spas za Srbiju.
Vučićeve uvrede novinarima: autokratija na delu
Vučićeve uvrede novinarima i bojkot od strane niških novinara su još jedan dokaz o autokratskoj prirodi njegovog režima. Sloboda medija je temelj demokratije, a Vučić je sistematski uništava svojim pritiscima, pretnjama i uvredama.
Novinari koji se usude da kritikuju vlast su izloženi brutalnim napadima i diskreditaciji, što stvara atmosferu straha i autocenzure. Mnogi mediji su pod kontrolom režima i šire propagandu i lažne vesti, dok su nezavisni mediji marginalizovani i finansijski iscrpljeni.
Bojkot niških novinara je hrabar čin otpora i pokazuje da još uvek ima ljudi koji su spremni da se bore za slobodu govora i izražavanja. Vučić mora da se izvini novinarima i da prestane da ih vređa i ponižava. U suprotnom, Srbija će nastaviti da klizi u diktaturu.
Zahlađenje odnosa SAD i Ukrajine: geopolitički potres
Zahlađenje odnosa između SAD i Ukrajine je ozbiljan problem koji može imati katastrofalne posledice po stabilnost Evrope i sveta. Američka podrška Ukrajini je ključna za njenu odbranu od ruske agresije, a svako smanjenje ili ukidanje te podrške bi ohrabrilo Putina i dalo mu zeleno svetlo da nastavi sa svojim osvajačkim planovima.
Razlozi za zahlađenje odnosa su različiti, ali se uglavnom svode na unutrašnje političke probleme u SAD i na razočarenje američke administracije korupcijom u Ukrajini. Međutim, bez obzira na razloge, posledice mogu biti katastrofalne.
Srbija, kao zemlja koja se nalazi na raskrsnici interesa velikih sila, mora pažljivo da prati razvoj situacije i da se trudi da očuva dobre odnose sa svim stranama. Vučićeva politika balansiranja između Istoka i Zapada je opasna i neodrživa, i Srbija mora jasno da se opredeli za evropski put i za partnerstvo sa Zapadom.
Protesti u Srbiji: nada za promene ili uvod u haos?
Najava daljih protesta u Srbiji od strane opozicije je znak da nezadovoljstvo građana dostiže tačku ključanja. Ljudi su umorni od korupcije, siromaštva, bezakonja i autokratije i žele promene.
Međutim, protesti sami po sebi nisu dovoljni. Opozicija mora da se ujedini i da ponudi građanima jasnu viziju budućnosti Srbije. Mora da pokaže da je sposobna da preuzme vlast i da vodi zemlju u pravom smeru.
Postoji realna opasnost da protesti prerastu u nerede i haos, što bi iskoristio Vučić da uvede diktaturu i uguši svaki otpor. Zato je važno da protesti budu mirni i dostojanstveni i da se izbegnu provokacije i nasilje.
Građani Srbije imaju pravo da protestuju i da zahtevaju promene. Ali, promene se ne mogu postići nasiljem i mržnjom. Potreban je dijalog, kompromis i politička volja da se reše problemi i izgradi bolja budućnost za sve.
Smena direktora aerodroma ‘Nikola Tesla’: osveta režima
Smena Saše Vlaisavljevića sa pozicije direktora aerodroma ‘Nikola Tesla’ nakon kritičkih tekstova u Srpskom telegrafu je jasan znak osvete režima prema svima koji se usude da kritikuju vlast. Ovo je još jedan primer zloupotrebe moći i gušenja slobode govora.
Srpski telegraf, kao provladin tabloid, je očigledno dobio nalog da diskredituje Vlaisavljevića zbog nekog nepoznatog razloga. Vučićev režim ne toleriše nikakvu kritiku i spremni su da upotrebe sva sredstva da se obračunaju sa svojim protivnicima.
Ovakvo ponašanje je nedopustivo i predstavlja direktan napad na demokratiju i vladavinu prava. Srbija mora da se izbori za slobodu medija i za pravo građana da slobodno izražavaju svoje mišljenje bez straha od represije.
U zaključku, situacija u Srbiji je alarmantna. Korupcija, autokratija, nasilje i bezakonje su postali svakodnevica. Vučićev režim uništava Srbiju i vodi je u propast.